Bandulavić Ivan: Pisctole, i evanghielya priko suega godiscta novo istomacena po raslogu Missala Duora Rimskoga

Ivan Bandulavić: Pisctole, i evanghielya priko suega godiscta novo istomacena po raslogu Missala Duora Rimskoga: od svieh pomagnkanyih koliko moguchie biesce koya do sad ne biechu ocisctena: i sa suijmi koya dosad u slovinski yesik magnakahu s' velikom pomgnom istomacena i vierno prinessena, s'noviema suetzima: pristupiesce k'gnim mnoghij blagoslovi: Red karsctenya i Kalendar Pape Gargura s'Tabulom Blandanijih pomiscglivijih: i s'Tabulom u koyoi se cini miena Miessez

Bandulavić, Ivan, hrvatski vjerski pisac (Skoplje, danas Uskoplje / Donji Vakuf, druga polovica XVI. st. – ?, prva polovica XVII. st.). Franjevac, djelovao u Bosni, a kraće vrijeme i u Dalmaciji. Objavio djelo Pištole i Evanđelja priko svega godišta novo istomačena po razlogu Misala Dvora rimskoga (1613), što je zapravo prerađeno i dopunjeno izdanje najstarijega latiničkoga hrvatskog lekcionara Bernardina Splićanina iz 1495. te prvo djelo bosanskoga franjevačkog pisca tiskano na latinici. Ipak, novost je Bandulavićeva lekcionara u tome što je u nj uvrstio prijevode nekih poslanica i evanđelja kojih nije bilo u starijim hrvatskim izdanjima, zatim tekst svih prefacija te božićnu pjesmu Pisanca u se vrime godišta. Na kraju knjige dodao je tumačenja riječi koje je smatrao zastarjelima. Bandulavić je bio suvremenik utemeljitelja franjevačke književnosti u Bosni na hrvatskom jeziku fra Matije Divkovića, ali je za razliku od njega (koji je objavljivao isključivo na bosanici ili tzv. zapadnoj ćirilici) bio prvi bosanski franjevac koji je svoja djela objavljivao latinicom. Bandulavićev lekcionar pisan je svojevrsnom mješavinom čakavštine i bosanske štokavštine, a to je nedvojbeno bio jedan od razloga što se ubrzo počeo upotrebljavati i izvan granica Bosne, posebno u Dalmaciji i Slavoniji (drugi je razlog svakako u tome što je u Bandulavićevo vrijeme franjevačka provincija Bosna Srebrena obuhvaćala i veći dio Slavonije i Dalmacije). Zato je, uključujući neke preradbe slavonskih franjevaca, npr. N. Kesića (1740), E. Pavića (1764), M. Lanosovića (1794), i dalmatinskog franjevca P. Kneževića (1773), tijekom dvaju stoljeća Bandulavićev lekcionar tiskan u 20-ak izdanja, od kojih se u pojedinim bibliografijama i katalozima čak 14 pripisuje samomu Bandulaviću.

ENGLISH:

Ivan Bandulavić: Pisctole, i evanghielya priko suega godiscta novo istomacena po raslogu Missala Duora Rimskoga: od svieh pomagnkanyih koliko moguchie biesce koya do sad ne biechu ocisctena: i sa suijmi koya dosad u slovinski yesik magnakahu s' velikom pomgnom istomacena i vierno prinessena, s'noviema suetzima: pristupiesce k'gnim mnoghij blagoslovi: Red karsctenya i Kalendar Pape Gargura s'Tabulom Blandanijih pomiscglivijih: i s'Tabulom u koyoi se cini miena Miessez

Bandulavić, Ivan, Croatian religious writer (Skoplje, today Uskoplje / Donji Vakuf, second half of the 16th century - ?, first half of the 17th century). 
Franciscan, active in Bosnia, and for a short time in Dalmatia. He published the work Pistols and Gospels for all ages newly martyred according to the Missal of the Roman Court (1613), which is actually a reworked and supplemented edition of the oldest Latin Croatian lectionary Bernardin Splićanin from 1495 and the first work by a Bosnian Franciscan writer printed in Latin. Nevertheless, the novelty of Bandulavić's lectionary is that he included in it translations of some epistles and gospels that were not in the older Croatian editions, then the text of all the prefaces and the Christmas song of the Pisanc u se vrime godišta. At the end of the book, he added interpretations of words that he considered obsolete. Bandulavić was a contemporary of the founder of Franciscan literature in Bosnia in the Croatian language, Fr. Matija Divković, but unlike him (who published exclusively in Bosnian or the so-called Western Cyrillic), he was the first Bosnian Franciscan to publish his works in Latin. Bandulavić's lectionary was written in a kind of mixture of Chakavian and Bosnian Štokavian, and this was undoubtedly one of the reasons that it soon began to be used outside the borders of Bosnia, especially in Dalmatia and Slavonia (another reason is certainly that in Bandulavić's time the Franciscan province of Bosna Srebrena included a large part of Slavonia and Dalmatia). That is why, including some revisions by Slavonic Franciscans, for example N. Kesić (1740), E. Pavić (1764), M. Lanosović (1794), and the Dalmatian Franciscan P. Knežević (1773), over the course of two centuries Bandulavic's lectionary was printed in about 20 editions, of which in some bibliographies and catalogs as many as 14 are attributed to Bandulavic himself.

Publisher: Nicolo Pezzano 
Place of publication: Venice
Year of publication: 1699
Number of pages: 247
Dimensions: 21x27.5
Binding: Hard
Condition: Very good